Povijest

U antičko su doba zasgurno bile prepoznate prednosti prirodnog položaja uz važne prometnice, u blizini vrela slane vode, pa je tada vjerojatno nastalo prvobitno provincijalno rimsko naselje "Marinianis". Premda nema čvrstih dokaza,po nekim se pretpostavkama Marinianis može poistovjetiti s današnjom Slatinom.

Naselje Marinianis, koje se spominje u 3. st. pr.n.e. na cesti petova Petovia-Mursa (Ptuj-Osijek) nalazilo se u neposrednoj blizini današnje Slatine. A prvi dokument u kojem se spominje Slatina (iz 1297. godine) govori o cesti koja je bila međom imanja plemića od Turbine, a vodila je u Slatinu (mađ. Zalathnuk)

Dragocjen je i nalaz iz ranog srednjeg vijeka, otkriven u okolici sela Čađavica. Riječ je o dijelovima grobnog inventara s kraja 6. i početka 7. stoljeća.

Arheološkim iskopavanjima sjeverno os sela Josipova otkrivenom je groblje koje je pripadalo nedalekom ranosrednjovjekovnom selu 9. stoljeća. U istraženom dijelu groblja nađeni su komadi brončanog i srebnog nakita i novac.

Prvorazredni pisani podatak donosi nam isprava kralja Emerika I iz ranog 13. stoljeća. U njoj se naime,1201. godine vjerno opisuje srednjevkovni krajobraz slatinske okolice, te pored zemljopisnih, navodi i granice crkvenih i drugih posjeda, a spominje i rzgranatu prometnu mrežu.Približno 90 godina nakon tog dokumenta ,susrećemo se 1. rujna 1297. godine s dosad prvim izravnim spominjanjem Slatine u pisanom obliku.

Koji su razlozi navli daleke pretpovjesne pretke iz brončanog doba da odaberu za trajnije naseljavanje neposredne okolice Slatine? Odgovore valja potražiti u postojanju cesta. Slatinsko je područje od davnina bilo upućeno važan podravski prometni pravac koji je povezivao jugoistočnoalpski svijet i Apeninski poluotok s Podunavljem.

Nasuprot tom koridoru bila je važna i prometna vertikala u koju su se slijevali cestovni pravci od sjevera prema jugu evrope.

Važnu ulogu imaju i prirodne prednosti. To je područje predodređeno za naseljavanje poljodjelske populacije zahvaljujući velikim obradivim površinama. Važna je i povezanost sa šumovitim gorskim zaleđem kao zonom sklanjanja u nemirnim vremenima. Nadalje, čini se važnom i pojava izvora slane vode, tj. slatine, koja će kasnije, u srednjem vijeku odrediti naziv grada.

U srednjem vijeku Slatina se razvila u gradić-kaštel u kojem su živjeli plemići Slatinski.

Vjerojatno je već tada u Slatini postojala Crkva Svih Svetih koju 1334 spominje Ivan Arhiđakon u popisu župa Zagrbačke biskupije i svrstava je u Vaščanski arhiđakonat.

Design by Ture ©